Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovo je jos jedan u nizu HPFF blogova. Znam, mozda vam se ne svidja prica, ili ne volite HP, ili nesto trece; ali zaista bi mi bilo drago kada me ne biste vrijedali jer u ovo ulazem svoju volju i slobodno vrijeme. U blog-svijetu sam vec dugo, i nemojte misliti da cu biti naivna i pustiti da spamate.
Nisam sigurna koliko cu likova primiti, no uvijek cu primati linkove, i zato bih voljela da ako vam se moja prica svidja, ostavite komentar.( Samo jedan)
Meredith cesto mjenja dizajneve....
/uskoro/
Evo me. Nakon vise od 50 dugih i napornih dana bez moje velike ljubavi-interneta, ja sam se vratila. Modemmi je pregorio. Hehhh...
Ali sam bar imala vremena za razmisljanje... I stvorila nesto prilicno kul. Novi blog. Ovaj ce biti trajni. Valjda. Adresu cu ostaviti na dnu do kraja dana.
A sada se ISPRICAVAM. Mojoj Irmi, Amelie, May, Corvusu, Cath, Britti, Delli, Melanie a posebice Izabeli koja mi je u zadnje vrijeme toliko ne zamjenjiva..
Volim vas sve jakooo.
I jos jednom, adresa novog bloga ce biti do kraja dana objavljena. Do tada, uzivajte mi.
Pusa.
Bio je jos jedan topao dan na sredini mjeseca kolovoza. Iz velike prljavo bijele kuce cula se vika djece, i nitko nije znao koliko se zapravo boli krije iza tih laznih osmijeha. Ta velika kuca bilo je jedno od mnogih Londonskih sirotista, Leekwil.
Djevojcica prekrasne, dugacke zlatno-smedje kose sjedila je na staroj klupici u vrtu. Ona se nije smjesila. Ona nije vikala. Ona nije trcala. Ona nije htijela sakrivati svoju tugu.
,,Meredith!''-cula je glas odgojateljice koji ju zove. Okrenula se, no nije nista rekla. Odgojateljica je nastavila: ,, Meredith, dobila si pismo.''
U tome trenutku na njezinom je licu zasjao tracak nevjerice. Uzela je pismo i procitala lijepo napisani tekst na samoj omotnici.
,,Za Meredith Duff,
klupica u dvoristu sirotista Leekwil;
Rowlingina ulica 6,
London''
Zavrtila je svojim dubokim smedjim ocima kao da ne vjeruje sto cita. Brzo je otvorila pismo, procitala ga, i stala. Odjednom je tuzno mjesto Leekwil ispunio veseli vrisak 11- godisnje djevojcice.
***
4 godine kasnije
Meredith Duff savila je svoje lice u prekrasan osmijeh koji je govorio koliko je sretna sto je ljetu napokon dosao kraj. Spremila je sve svoje stvari u kofer na kojemu je zlatnim slovima pisalo Hogwarts. Za Meredith je najlijepse razdoblje u godini kada ide u Hogwarts, i odlazi iz sirotista. Vrata sobe broj 13, sobe u kojoj je ona spavala, odjednom su se otvorila. Djevojka jednako visoka koliko i Meredith usla je u prostoriju sa tuznim pogledom.
,,Mer?''-rekla je ta djevojka Meredith-,,Izgubila sam stapic!''
,,Pa kako si mogla izgubiti stapic, Serena?''- odgovorila joj je Meredith.
Serena je samo puhnula i nastavila traziti po sobi. Ona i Meredith bile su jedine u sirotistu koje su prije 4 godine dobile pismo iz Hogwartsa, i od tada su najbolje prijateljice.
,,Ha!''-poviknula je Serena drzeci svoj stapic u rukama-,,Nasla sam ga!''
,,Odlicno, jer nas gospodja Fibs sada vozi do kolodvora!''
Djevojke su, sa svojim velikim torbama, izasle iz neuredne i velike sobe 13.
Gospodja Fibs je bila starija gospodja, i radila je u sirotistu. Ovaj put, morla je voziti Meredith i Serenu na kolodvor.
U tocno 10 sati auto gospodje Fibs zaustavio se na kolodvoru King Cross i pustio dvije djevojke same. Mrzovoljna gospodja nije im ni pozeljela sretan put.
Nakon 15 minuta usle su u prepuni vlak i krenule put Hogwartsa.
Evo, ovo je prvo poglavlje. Iskreno se nadam da vam se svidja. Primam likove, ali samo 3, i voljela bih da to budu Angie, Joy, Della ili Amelie.
Do sljedeceg puta,
M.
